Veliki donatori – jučer i danas

U Palazzo Venezia u Rimu 1874. godine dogodio se sudbonosni susret biskupa i mecene Josipa Jurja Strossmayera i tada mladog, nadobudnog studenta slikarstva Izidora Kršnjavija. Nagovarajući ga na povratak u domovinu, Strossmayer mu između ostaloga govori o potrebi osnivanja muzeja za umjetnost i obrt kakav je nedavno osnovan u Beču, a koji će biti temeljem razvitka i obnove „zapuštene nam domovine“. Tom prilikom mu daje i prva, ne mala sredstva kojima će otkupiti umjetnine za fundus budućeg muzeja.

Ova prva utemeljiteljska donacija J. J. Strossmayera odrednica je i temelj na kojem se Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu razvija proteklih gotovo stoljeće i pol. Tim je sredstvima Kršnjavi kupio prve umjetnine iz zbirke i atelijera Mariana Fortuny y Carbóa, tada vrlo poznatog katalonskog slikara i kolekcionara. Predmeti otkupljeni na dražbi njegove ostavštine 1875. godine u Rimu postaju jezgra današnjih mnogobrojnih zbirki Muzeja za umjetnost i obrt. O značenju donacija za današnji fundus MUO govori i činjenica da je zasigurno oko 70% fundusa muzeja donirano. Samo u proteklih dvadesetak godina zbirke Muzeja povećale su se za oko 18.000 umjetnina, najvećim dijelom zahvaljujući pedesetak donacija zaprimljenih u tom razdoblju.

Miroslav Gašparović i Dinko Podrug, potpisivanje donacije 25. kolovoza 2023.

Josip Crnobori, Portret Marije Tuškan, 1974.

Donacija Tuškan – jedna od
najvećih i najvrednijih

Među donacijama posebno mjesto zauzima ona Marije i Ive Tuškana, bračnog para liječnika koji su u SAD-u ostvarili vrlo uspješne profesionalne karijere. Njihova je donacija pristizala u muzej tijekom nekoliko desetljeća (2002‒2022). Zbirka umjetnina koja je u tom razdoblju ušla u Muzej nastajala je spontano, na početku prvenstveno iz potrebe da se uredi njihov dom u SAD-u, da bi s vremenom prerasla u impozantnu i izuzetno vrijednu i raznovrsnu zbirku umjetnina koja se savršeno uklopila u zbirke Muzeja za umjetnost i obrt. Od prvog javnog predstavljanja (Donacija Tuškan) 2004/2005. godine, gotovo svaki njihov dolazak u Hrvatsku bio je mala svečanost prilikom koje je bračni par poklanjao nove umjetnine za muzej. Donacija je od početnih petstotinjak predmeta narasla na preko tisuću predmeta, što Donaciju Tuškan svrstava u najveće i najvrednije zbirke koje je MUO ikada primio.

Unutar Donacije Tuškan mogu se uočiti dva pravca kolekcionarskog interesa. Slikarstvo i kiparstvo očituju sklonost hrvatskim autorima. U kiparstvu to je Meštrović, koji je u zbirci zastupljen s dvije skulpture i jednim crtežom, te Josip Turkalj, Meštrovićev američki učenik i suradnik. U slikarskom dijelu zbirke najbrojniji su radovi Josipa Crnoborija iz različitih faza njegova djelovanja. Uz nekoliko hrvatskih umjetnika-emigranata poput Zdravka Dučmelića, Pere Marune, Biserke Marčeta Gregorić i Vlade Mirosavljevića, prisutni su i radovi umjetnika koji su djelovali u Hrvatskoj kao što su Tomislav Krizman, Branko Šenoa, Cata Dujšin-Ribar, Joso Bužan, Joza Kljaković, Ivan Večenaj, Ivan Lacković Croata. Ostali dijelovi donacije sasvim su drugačije provenijencije i profila.

Za razliku od zbirke slikarstva i skulpture koja je prvenstveno usmjerena hrvatskim autorima, raznorodni predmeti primijenjene umjetnosti otkrivaju raznovrsnost sklonosti i estetskih afiniteta. Nabavljani su na aukcijama i u antikvarijatima u SAD-u te na mnogobrojnim putovanjima, poglavito u mediteranskim zemljama.

U kolekciji od preko tri stotine metalnih uporabnih i ukrasnih predmeta posebno se izdvaja cjelina američkog srebra iz druge polovine 19. st. za koju se slobodno može reći da je jedinstvena muzejska zbirka ove vrste u jugoistočnoj Europi. Značajan doprinos Muzeju predstavljaju i mnogobrojni, raznovrsni tekstilni predmeti i modni pribor. Keramički predmeti iz Donacije Tuškan pretežito su europske provenijencije, a među njima se posebno izdvaja neoklasicističko porculansko posuđe i figurice proizvedene u jednoj od najznačajnijih svjetskih manufaktura porculana u Meissenu. Muzejska zbirka stakla obogaćena je donacijom vrijednih primjeraka novije produkcije eminentnih europskih i američkih proizvođača.

Posebno značenje ima i posljednji, postumni poklon Marije Tuškan – u cijelosti očuvana izložba fotografija najznačajnijih hrvatskih fotografa s kraja 1930-ih i početka 1940-ih. Zastupljeni su radovi Marijana Szaba, Ignjata Habermüllera, Toše Dabca, Milana Fizija, Oskara Schnura, Augusta Frajtića i drugih. Ova dosad nepoznata, izgubljena izložba nije značajna samo zbog izvrsno očuvane zbirke vrhunskih radova ponajboljih hrvatskih fotografa, nego i kao značajan dokument toga vremena. Spašena je upravo zahvaljujući našim donatorima koji su još sredinom prošloga stoljeća prepoznali vrijednost ovog materijala.

Ne manje značajna je donacija Božidara Sesvečana, uglednog anesteziologa iz Bietigheim-Bissingena pokraj Stuttgarta, koji je tijekom života kao pasionirani fotograf amater prikupio impozantnu zbirku fotoaparata i fotografske opreme koju je 2007/2008. poklonio Muzeju za umjetnost i obrt. Tom donacijom od 1634 predmeta dotada relativno mala, iako vrijedna, Zbirka fotografske opreme postaje zasigurno jedna od najznačajnijih zbirki te vrste u ovom dijelu Europe.

Donacija Jelko Yuresha

Tijekom priprema za izložbu Orašar stupili smo u kontakt s gospodinom Jelkom Yureshom, baletanom svjetske reputacije o kojem se u Hrvatskoj znalo relativno malo. Velikodušno nam je pomogao i ustupio za izložbu nekoliko vrlo vrijednih kostima iz svoje velike zbirke. Dijelove svoje zbirke Yuresha je već bio darovao eminentnim institucijama kao što su New York Public Library, Dance Library of Israel, Royal Opera House, Victoria and Albert Museum. Ipak, najveći dio njegovih zbirki svoje je mjesto pronašao u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, točno preko puta Hrvatskoga narodnog kazališta gdje je prije više od 70 godina Yuresha napravio prve baletne korake.

U donaciji se mogu naći kostimi nekih od najistaknutijih protagonista baletne scene 20. stoljeća, među kojima su njegova supruga Belinda Wright, Margot Fonteyn, Ana Pavlova, Maja Pliseckaja, Rudolf Nurejev, Mihail Barišnjikov, Anton Dollin i drugi, ali i originalna kostimografska rješenja samoga Yureshe i drugih vrhunskih baletnih kostimografa. U ovom segmentu, Donacija Yuresha u MUO predstavlja jedno od referentnih mjesta za svako buduće proučavanje svjetske povijesti baleta u vremenskom rasponu od 1950-ih pa gotovo do danas.

Nakon vrlo uspješne izložbe Balet i strast: donacija Jelka Yureshe 2017. godine, kojom je predstavljena njegova prva donacija, Yuresha je odlučio Muzeju pokloniti i izuzetno vrijednu zbirku pret-à-porter i haute-couture mode iz 1960-ih i 1970-ih. Muzeju su donirani modni primjerci iz vremena koje je bilo vrhunac stvaranja Yvesa Saint Laurenta, Coco Chanel, Christiana Diora ili Louisa Vuitona čiji su radovi danas postali primjerom vrhunske umjetničke prakse u tekstilu. Ova je zbirka predstavljena izložbom Modni ormar Belinde Wright i Jelka Yureshe u okviru novoga koncepta stalnog postava i obilježavanja 140. godišnjice MUO neposredno prije potresa 2020. otkada je Muzej zatvoren.

Također je zanimljiva i donacija poznate britanske modne kreatorice hrvatskog podrijetla Franke Stael von Holstein, koja je Muzeju povodom njegove 125. godišnjice 2005. godine poklonila haljine posebno izrađene početkom Domovinskog rata kao apel za mir u Hrvatskoj.

Dinko Podrug i Kulturna zaklada Nacionalne federacije američkih Hrvata

Iako brojčano manja, donacija National Federation of Croatian Americans Cultural Foundation (NFCACF) i Dinka Podruga, uglednoga psihijatra i kolekcionara iz New Yorka, nimalo ne zaostaje po značenju i doprinosu zbirkama Muzeja, ali i cjelokupnoj nacionalnoj kulturnoj i umjetničkoj baštini Hrvatske. Nesebičan prijedlog Dinka Podruga da sliku Bogorodica s Isusom Andrije Medulića izloži u stalnom postavu Muzeja te da se tako građanima Zagreba i Hrvatske omogući upoznavanje s remek-djelom velikoga hrvatsko-venecijanskog slikara bio je sa zahvalnošću prihvaćen. Iako je Andrija Medulić Schiavone jedno od ikoničnih imena hrvatske povijesti umjetnosti, do tog trenutka osim jedne slike, uvjetno pripisane Meduliću, i nekoliko crteža, niti jedno djelo u Hrvatskoj nije se sa sigurnošću moglo pripisati ovom slikaru. Slika je bila predstavljena javnosti na Božić 2017. Nekoliko godina kasnije (2022) Podrug je sliku, uime NFCACF-a i svoje osobno, svečano donirao Muzeju za umjetnost i obrt. U rujnu 2023. uslijedila je donacija još dviju slika – Portret mlade dame kao Diane Rembrandtova učenika Jana Victorsa i Krist na Maslinskoj gori Leandra Bassana, čime je Zbirka slikarstva MUO obogaćena izuzetno vrijednim djelima starih europskih majstora.

Izdvajanje tek nekoliko donacija pristiglih u Muzej za umjetnost i obrt u posljednjih dvadesetak godina ne umanjuje važnost i doprinos svih onih nebrojenih poklona koje je Muzej zaprimio tijekom svoje sada već gotovo stoljeće i pol duge povijesti. Taj kontinuitet pokazuje da će uvijek biti pojedinaca koji slijede poriv i poziv Josipa Jurja Strossmayera s kojim smo započeli ovaj tekst.